PREPORUČUJEMO
ALAN ŠAVARZašto je Švicarska tako bogata, a Hrvatska nije? Evo zašto...

08.06.2016. by Igor Gelenčir

Alan Šavar je 48-godišnjak iz Paga koji je Hrvatsku napustio kao dijete. U Švicarskoj je od 1971. godine, sada je to već 45 godina života u inozemstvu. Naravno, školovanje je završio također u Švicarskoj te je po zanimanju inženjer turizma, a radi kao generalni direktor hotela Mercura Plaza u gradiću koji se zove Biel i udaljen je od glavnog grada Berna samo 30 kilometara. Alan nam je iznio svoj pogled na Švicarsku i objasnio zašto je Švicarska toliko bogata zemlja dok Hrvatska nikako da se pokrene s istog mjesta.

- Kao što možete primijetiti, ne pripadam u skupinu tzv. "novih iseljenika", nego u onu čiji su roditelji napustili tadašnju državu u potrazi za boljim životom. Otad je prošlo 45 godina i danas mi je Švicarska druga domovina. Kako su moji roditelji izabrali Švicarsku? Prije bih rekao da je Švicarska izabrala njih, odnosno moju majku. Ona je 1969. godine završila za medicinsku sestru i u tadašnjoj državi nije mogla naći posao pa je tražila dalje. Jedna agencija joj je ponudila posao na godinu dana u jednoj bolnici u Švicarskoj. Tako je prvo otišla majka, a godinu dana kasnije i otac. Tada je u Švicarskoj vrijedio zakon koji je sprječavao da s roditeljima imigriraju i djeca ispod navršene tri godine, tako da su mene morali ostaviti kod bake. Prvo su mislili ostati samo godinu-dvije, da bi na kraju proveli preko 46 godina u tuđini i nakon 30 godina čak predali zahtjev za državljanstvo.

Rad, red i disciplina te fleksibilno tržište rada


- Što se posla tiče, ovdje vrijedi samo red, rad i disciplina. Tko se toga ne pridržava, taj leti. Otkaz možeš dobiti u svakom trenutku, naravno uz otkazni rok koji je između jednog i tri mjeseca. Dakle, ako netko pita za prava radnika, ima pravo da radi i za to dobije naknadu. Ima pravo na plaćeni godišnji odmor ako ima ugovor za stalno. Međutim, mnoga poduzeća sve više zapošljavaju ljude "na sat". To im daje fleksibilnost u određivanju radnog vremena. Ako se netko namjerava buniti, naravno on to može, ali neka istovremeno traži novo radno mjesto jer će s velikom vjerojatnošću dobiti otkaz. To zvuči grubo, ali je sve regulirano zakonima i propisima. A upravo u tom grmu leži zec - zakone je izglasao narod. Švicarska je jedina zemlja u kojoj stvarno vlada narod i u kojoj postoji direktna demokracija. Narod na SVIM razinama vlasti (od općine, preko kantona do države) sudjeluje u donošenju zakona. U načelu parlament priprema zakon, a ako se taj zakon nekome ne sviđa, jednostavno pokrene referendum. A svaki švicarski građanin može isto vrlo jednostavno pokrenuti inicijativu.

- Radi se u prosjeku oko 43 sata tjedno. Neki sat-dva manje, neki sat-dva više. E sad, što se rada hrvatskih državljana tiče, odnosno Hrvatica i Hrvata koji bi željeli doći raditi u Švicarsku, to je već malo teže - barem za sada. Naime, Švicarska ne pripada u Europsku uniju (hvala Bogu!) i ne želi proširiti sporazum o slobodnom kretanju (i radu) na Hrvatsku. Zato trenutačno postoji tzv. godišnji kontingent od nekih 400 kratkoročnih (ili sezonskih) radnih dozvola godišnje za hrvatske državljane. Ishođenje takve radne dozvole je za poslodavca povezano s određenom administracijom. Tako primjerice mora dokazati da za to radno mjesto nije uspio naći Švicarca ili stranca koji već boravi u Švicarskoj, ili stranca iz neke druge susjedne države. Mnogi poslodavci jednostavno nemaju niti volje, niti kapaciteta, niti vremena da se brinu oko toga. Jedino što će se uskoro promijeniti je to da će Hrvati moći ulaziti u Švicarsku samo s osobnom iskaznicom. Naravno, postoji i mogućnost da se nađe partner s kojim se sklopi brak - kaže nam Alan kroz smijeh.



Život u Bielu

- Živim sa suprugom (Hrvaticom) i dvoje djece u jednom malom selu od kojih 2800 stanovnika u blizini glavnog grada Berna. Radno mjesto mi je udaljeno otprilike 30 kilometara u gradu Bielu. Taj grad je poznat po industriji satova. Tako praktički sve poznate marke švicarskih satova (Swatch, Tissot, Rado, Omega, Rolex) svoje sjedište imaju u Bielu.

- Biel je jedan od dvojezičnih gradova Švicarske - govori se njemački i/ili francuski. Zato grad i službeno ima dva naziva Biel/Bienne. Turizam u Bielu baš i nije posebno razvijen. Ponekad prespavaju grupe koje ustvari namjeravaju posjetiti glavni grad, ali zbog nižih cijena preferiraju noćiti u okolici. Klima se može usporediti s onom u Zagrebu. Praktički svi manji i veći gradovi u Švicarskoj imaju hokejaški klub. Bernski SCB (Schlittschuh Club Bern) je osvojio švicarsko prvenstvo, dok se EHC Biel (Eishockey Club Biel) "jedva jedvice" zadržao u prvoj ligi. Eh da, još nešto u vezi s turizmom: individualna noćenja se svode na potrebe poslovnih ljudi. Tako je u Bielu i bližoj okolici lanjske godine realizirano oko 170.000 noćenja.

- Većinom su to noćenja u hotelima, hostelima i kampovima. Privatni apartmani - taj oblik turizma nije nikako razvijen. Tek u posljednje dvije-tri godine su ljudi počeli iznajmljivati preko tzv. AirBnB. Međutim, već se budi otpor među profesionalnim iznajmljivačima smještaja jer je takav oblik iznajmljivanja smještaja nepravedna konkurencija. Hoteli i kampovi moraju zadovoljavati brdo uvjeta (veličina prostora, higijena, sigurnost...) koji predstavljaju veliki trošak. A privatni iznajmljivači nemaju ništa od toga.

- Pretpostavljam da će se tom obliku iznajmljivanja smještaja vrlo brzo stati na kraj ili ga regulirati u toj mjeri da više neće biti toliko zanimljivo.

Obrazovni sustav stvara radno sposobne ljude, a ne teoretičare

- Obrazovni sustav u Švicarskoj je jako dobar. Predškolski odgoj počinje negdje s 4-5 godina starosti. Godinu dana dječji vrtić i onda tzv. primarna škola. Malo bolji učenici u sedmom razredu mogu prijeći na sekundarni stupanj koji traje do devetog razreda. Tu završava osnovno obrazovanje. Oni koji su završili primarnu školu (9 godina) idu većinom u strukovne. Međutim, u Švicarskoj strukovno obrazovanje znači: tražiš posao u poduzeću koje prima učenike/šegrte. Potpišeš ugovor i kreneš raditi - i dobiješ prvu plaćicu. Ovisno o zanatu obrazovanje traje između dvije i četiri godine. Ali - tri do četiri dana si u poduzeću na praksi, a jedan do dva dana tjedno u strukovnoj školi na teoriji. Tako da nakon završenog obrazovanja znaš raditi svoj posao. A ne kao kod nas u Hrvatskoj gdje izučavamo teoretičare koji još ni dana nisu radili. Učenici koji su završili sekundarni stupanj osnovne škole imaju mogućnost izučiti zahtjevnije zanate ili pak položiti prijemni ispit za gimnaziju. Nakon gimnazije neki se ipak odluče za još zahtjevniju strukovnu ili visoku školu, a neki upišu fakultet.

Zdravstvenim sustavom upravljaju privatnici i relativno je skup


- Zdravstveni sustav je isključivo u privatnim rukama. Mora se znati da u Švicarskoj vrijedi načelo: ne pitaj što država može napraviti za tebe nego što ti možeš napraviti za državu. Dakle (osnovno) zdravstveno osiguranje za odraslu osobu košta od nekih 150 franaka mjesečno naviše. Ja za četveročlanu obitelj plaćam mjesečno preko 800 švicarskih franaka jer imamo uključenu zaštitu u inozemstvu, supruga i djeca imaju pokraj osiguranja u slučaju bolesti i osiguranje u slučaju nesreće. A ovaj iznos je još nizak jer imamu godišnju franšizu od 1500 franaka. To znači da osiguranje tek plaća ako u jednoj godini računi premaše taj iznos. A i onda još uvijek postoji samodoprinos od 10 posto računa!



- Osim toga, ako ideš na bolovanje, plaća odmah padne na 88 posto za prva tri dana a za svaki daljnji dan bolovanja na 80 posto! Pa ti budi bolestan! Prosječna mjesečna bruto plaća iznosi približno 6000 franaka. Ali, kao što rekoh, to je bruto. Tu treba odbiti porez, razne socijalne dadžbine, mirovinsko osiguranje (1. i 2. stup) itd. Još malo o plaćama: prosječna bruto plaća u Hrvatskoj iznosi nešto preko 7.800 kuna. Dakle preko 1.000 Franaka. I taj iznos valja usporediti, a ne kako mnogi rade - uspoređuju moju bruto plaću sa svojom neto. Još jedan važan podatak: u Švicarskoj jedva 20 posto državljana posjeduje nekretninu. Velika većina unajmljuje stan. Dok je u Hrvatskoj obrnuto. A za najam stana u prosjeku ode oko 1/4 mjesečne plaće! Bruto plaće!

- Poljoprivreda je jako dobro razvijena, a bogme i zaštićena. Postoje državne subvencije, ali s obzirom na visoku razinu standarda i cijenu namirnica, seljacima nije lako. Mnogi Švicarci upravo radi visokih cijena zato prelaze u susjednu Njemačku, Francusku ili Italiju u trgovinu. I mi isto jednom mjesečno odemo do Njemačke u kupovinu. Kilogram mesa je tamo do četiri puta jeftiniji. Je da je kvaliteta lošija, porijeklo mesa i način držanja životinja vrlo upitan... ali eto...

- Inače Švicarci jako drže do kvalitetnog proizvoda "made in Switzerland", ali u zadnje vrijeme su se malo "oslobodili", pogotovo kada je u pitanju "potrošna roba".

Alan sudjeluje u političkom i društvenom životu

- 1990. sam se učlanio u tadašnji pokret HDZ... Tri uzastopna mandata od po godinu dana sam bio predsjednik švicarskog ogranka HDZ-a da bih 1994. godine dao ostavku na sve funkcije. Radio sam u Veleposlanstvu RH u Bernu. Preko 20 godina pjevam u klapi "Chorus Croaticus" s kojom imam godišnje do 50 nastupa prvenstveno pred švicarskom publikom i na neki način smo postali ambasadori Hrvatske kroz pjesmu.

- Godišnje barem 3-4 puta odem s obitelji na Pag ili u Zagreb. A bilo je i godina kada sam svaki mjesec bio u domovini. Mislim da više-manje svakog Hrvata koji je dulje vrijeme u tuđini uhvati nostalgija i želja za povratkom. Upravo iz tog razloga mi Hrvati koji smo "privremeno" u inozemstvu obavezno želimo makar iz daljine - utjecati na društveno-politička zbivanja u domovini.

- I upravo zato redovito pratim što se događa na političkoj sceni u državi i lokalno u mom Pagu. A to što vidim je zastrašujuće: ponovno su se nadvili crni (da ne kažem crveni) oblaci nad našu Hrvatsku. Negira ili u najmanju ruku omalovažava se Domovinski rat. UDBA i KOS zajedno s jugonostalgičarima čine sve kako bi nas polagano opet ugurali u neku novu Jugoslaviju ili "region". Nasjeli smo na priče kako će sve biti bolje kada uđemo u Europsku uniju, a nismo ni imali vremena oporaviti se od ozljeda rata - što ekonomskih, što društvenih. Hrvati su u vlastitoj državi obespravljeni i omalovažavani, a manjine im kroje sudbinu. Za usporedbu: u Švicarskoj nema manjina. Ili si švicarski državljanin ili si stranac. Ako si stranac, onda si ili turist ili si došao raditi. Ali nemaš nikakva prava.

- A što mislim o našoj ekonomiji? Ništa. Jer je vode nesposobni političari koji ni dana nisu proveli u ekonomiji. Najpametnije glave ne sjede u politici. Mi jesmo formalno-pravno demokratska zemlja s tržišnom ekonomijom, ali velika većina Hrvata još uvijek nije promijenila mentalni sklop. Još uvijek se očekuje da država riješi sve nagomilane probleme. Neće država ništa promijeniti ako to ne učini svaki pojedinac u svojoj okolini u svom mikrokozmosu.

- I u konačnici - treba nam lustracija. Treba se jednom zauvijek izaći s istinom o totalitarnom komunističkom režimu. Onda će se i smiriti duhovi prošlosti.

Iseljavanje je ok, ali uvijek se treba znati tko si i odakle si

- Što mislim o iseljavanju? To je OK. Neka ljudi idu u druge zemlje. Neka steknu nova iskustva, a pogotovo radne navike. Ali, ako im je imalo stalo do Hrvatske, neka svoju djecu u tuđini uče hrvatski, neka ih dovode u zemlju od kuda su došli. I neka se sami prije ili kasnije vrate i neka stečeno znanje prenesu u domovinu.

- Hrvatska je predivna zemlja, tradicije, kultura, priroda. Sve to je jedinstveno i to valja očuvati. Jedino što nemamo je - sposobne i dobronamjerne ljude koji će je voditi. Jedini spas za Hrvatsku vidim u uvođenju direktne demokracije poput ove u Švicarskoj. Tek tada će narod, većinski narod odlučivati o svojoj sudbini, a političari će shvatiti da su izvršni organ. Da trebaju izvršavati volju naroda, a ne legalizirati vlastite kriminalne radnje - zaključuje Alan.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?