PREPORUČUJEMO
DUBRAVKA LISAKPoslovanje u Irskoj "tako jednostavno da vam knjigovođa nije potreban"

30.07.2016. by Sandy Bralić

- Ovdje je gotovo nemoguće doći odmah kao obitelj - objašnjava nam Zagrepčanka Dubravka Lisak (40) koja se i sama susrela s ovim problemom na početku svog preseljenja u glavni grad Irske.

- Da biste iznajmili stan u Dublinu, morate imati preporuku bivšeg stanodavca i preporuku poslodavca da ste dobar radnik koji će uredno plaćati. Zato je suprug otišao prvi i tri mjeseca živio u najmu s drugim ljudima, a zatim tek iznajmio stan kako bismo mogli doći ja i moje dijete - prisjeća se.

- Imaju veliku krizu zvanu "housing crisis". Bili su pogođeni recesijom i sva je gradnja stala, od 2008. nisu izgradili gotovo niti jedno naselje. Našli su se u situaciji u kakvoj se danas Hrvatska nalazi. Puno njihovih ljudi otišlo je u Ameriku i Australiju i morali su uvesti radnu snagu iz Europe. Svi ti ljudi moraju negdje živjeti. Stanova je malo i zato su cijene jako visoke. Irske vlasti planiraju u iduće 4 godine riješiti tu krizu na način da izgrade 30.000 stanova godišnje i uložiti tako proračunski višak od 4,6 milijarde eura godišnje. Time namjeravaju povećati smještajne kapacitete te smanjiti cijene nekretnina na tržištu.

Sjajna poduzetnička klima

- Ja sam ovdje već godinu dana i radim kao glavna asistentica u jednoj trgovini, a u kolovozu ću postati voditeljica posla. Ovdje se vrlo brzo napreduje kad vide da želite raditi. Nedugo nakon doseljenja, otvorila sam i vlastiti obrt, bavim se digitalnim marketingom, Google oglašavanjem i Facebook kampanjama. Kad posao uspijem razviti do kraja, vjerojatno ću dati otkaz jer neću imati vremena za dva posla.

- U Irskoj je sjajna poduzetnička klima. Porez na dobit je fiksan i iznosi 12%. Drugih obaveza nema. Porez na dohodak može biti najviše 20%. Nema žigova, računa, koliko god to nama zvučalo nevjerojatno, nego samo poziv za plaćanje. Privatni bankovni račun može se koristiti i u poslovne svrhe radi uštede. Računi se plaćaju bez moljakanja jer je to poslovna kultura. Knjigovodstvo vodite sami jer je toliko jednostavno da vam ne treba knjigovođa - objašnjava nam Dubravka.

"U Hrvatskoj ne možete postati menadžer ako niste nečiji nećak"


Otišli su, kažu, jer nisu više za sebe vidjeli budućnost u Hvatskoj. - Bili smo podstanari. Oboje smo razvedeni. Suprug je informatičar, a ja sam radila u turističkoj agenciji. Nijedno od nas nije imalo minimalac, ali plaće su male. Nismo vidjeli mjesta za napredak. Bili smo jako ogorčeni politikom, malograđanštinom, ovršnim zakonima i socijalnim pravima. U Hrvatskoj ne možete postati menadžer ako niste nečiji nećak. Ovdje možete, i to samo oslanjajući se na vlastiti rad. Ovaj marketing počela sam voditi još u Hrvatskoj, ali nitko tamo nema za platiti Vam da mu vodite oglašavanje dok se u Irskoj za 100 eura mjesečno naprosto nikome ne da sjediti za računalom.

Za nov auto ne plaća se ni porez ni tehnički

- Kupiti auto na kredit ovdje nije nikakav problem, rata će izaći svega 150-200 eura. Za novi auto ne plaćate ni porez ni tehnički, oni vas tako potiču na kupnju. Osiguranja su jako visoka pa tako stari auto ne možete registrirati bez par tisuća eura. Za novi auto osiguranje je neznatna stavka. Irci su realan narod. Bili su pred bankrotom, baš kao danas Hrvatska, i umjesto da uvedu MMF koji im je predlagao povećanje poreza, oni su poreze i PDV smanjili do krajnje isplativosti i tako privukli investitore. Danas je Irska sjedište gotovo cijele informatičke industrije u Europi.

Porezi na uvoznu robu toliki da ni kineski dućani ne mogu opstati

- Zanimljiva je politika uvoza robe, koja je ograničena. Tako Milka čokolada košta 2,5 eura, a irska 70 centi. Porezi na uvoznu robu toliki su da ni uvozni dućani ne mogu opstati. Meso, mlijeko i sve što mogu proizvesti kod njih ima prednost. Ne možete kupiti mlijeko, a da na njemu ne piše "fresh Irish milk". I ovdje postoji Lidl, ali se ondje prodaju svježi irski organski "piceki".
 
- Jedan taksist mi je ispričao kako su čitavu jednu godinu zbog toga bili gladni. Naime, nisu dozvolili uvoz, a Irska nije imala dovoljno resurasa da nahrani cijelo svoje stanovništvo. Dok nisu razmnožili svinje, krave i perad, nisu imali dovoljno hrane. A onda je proizvodnja naglo narasla i cijene su pale. Ovdje je seljak bogat čovjek, a privatna mesnica u svakoj ulici. Mjesečno za cijelu obitelj potrošimo manje od 300 eura na hranu.
 
Ružan grad, poduzetni građani


- Također, Irci su od Dublina napravili turističku atrakciju. Sezona je cijele godine. Stvar je u tome da imaju jako puno smještajnih kapaciteta, Ryan Air letovi za Europu dođu svega 40-50 eura, iz Pariza je povratna karta 100. Dolaze mladi i studenti. Ima čak i jako puno Amerikanaca, a Ryan Air otvorio je direktnu liniju za New York, karta dođe 300-ak eura.

- Dublin nije lijep grad u usporedbi sa Zagrebom. Nemaju fontane, cvijeće, malo troše na estetiku grada. Ali su zato bili imaginativni. Tvornica Guinness u sebi sadrži muzej koji dnevno posjeti na tisuće ljudi. Poznati po alkoholu, napravili su od toga za sebe brend. U pubovima je glazba od jutra do večeri i uvijek imate gdje izaći. Čitala sam statistiku kako Dublin u mjesec dana ima turista koliko cijela Hrvatska u godini. A radi se o gradu od svega 800.000 stanovnika.

"Neki rade i na skladištu, ali većina je ovdje došla uspjeti"

Problem u Irskoj je, saznajemo, što ne priznaju naše diplome i obrazovanje im je drugačije. - Nedavno je izašao vrlo ružan članak o tome kako naši ljudi u Irskoj rade poslove kojih bi se u Hrvatskoj sramili. Minimalac u skladištu je ovdje 9,15 eura po satu, nedjelja se plaća dvostruko, ostali poslovi uglavnom se rade za 10, 11 eura pa nadalje. Informatičari i za 25. Prvo, ne smatram da bi se itko trebao sramiti što radi u trgovini ili što čisti. Drugo, naravno da ljudi u početku rade što god im se ponudi. Ali ovdje ima prevoditelja, odvjetnika, programera i liječnika, ali očito se ne ističu dovoljno. Možda su isto u početku radili kao konobari, a kasnije verificirali diplomu ili završili neki irski fakultet ili višu školu. Naravno da ima i ljudi ikoji rade u skladištu, ali većina ljudi je ovdje došla da bi uspjela. Oni koji nisu ambiciozni, također lijepo žive i od minimalca od 1.400 eura mjesečno. Ali, malo se takvih priča čuje - zaključuje Dubravka.





NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?