PREPORUČUJEMO
SANJIN DOKOZAAko imalo znate njemački, posao možete naći na svakom koraku

26.08.2016. by Igor Gelenčir

"Moj prvi dojam o Frankfurtu je bio kao ulazak u neki drugi svijet. Ekonomsko i bankarsko središte Europe za mene kao ekonomista je bilo kao dolazak na Manhattan", započinje svoju priču Sanjin Dokoza, 26-godišnjak iz Rijeke.

- Iz Hrvatske sam otišao u veljači 2015. godine. Odselio sam u Njemačku, a igrom slučaja završio sam u okolici (30-ak km) Frankfurta na Majni. Prije 3 mjeseca preselio sam baš u grad Frankfurt. U Hrvatskoj sam bio zaposlen u struci u jednoj manjoj tvrtki, no cjelokupna ekonomska situacija i prilike počevši od političkih pa nadalje, te klima u državi, natjerala me da kažem "zbogom" i sreću potražim u Njemačkoj.

- Frankfurt je došao u obzir zbog rodbine koju moja djevojka ima ovdje i koja nam je jako pomogla u samim početcima.

- Prvi dojam je definitivno bilo uzbuđenje. Doći u novu zemlju, bez poznatih ljudi (izuzev rodbinu djevojke s kojom sam stigao i nju samu), društva i neke potpore koja kod kuće uvijek postoji. Njemačka me oduševila svojim pravilima kojih se ljudi stvarno pridržavaju, točnošću i uređenošću. Pritom mislim na javne ustanove, servisne službe, javne površine, što je nažalost u Hrvatskoj potpuna suprotnost. Iznenađujuće je bilo kako jedan stranac u novoj zemlji bez znanja jezika, ako zanemarimo osnove, doslovno osnove, može sve sam riješiti po pitanju prijave boravka i ostalih stvari vezanih za papirologiju. To govori koliko su stvari pojednostavljene.

- S jezikom smo bili izuzetno slabi i djevojka i ja, no s vremenom i uz jedan tečaj od 100-tinjak sati plus puno učenja kod kuće, mogu reći da nakon malo više od godine i pol vladam s otprilike 80 posto jezika. U početku nismo razumjeli apsolutno ništa verbalno jer Nijemci dosta brzo pričaju, no kada vide da se trudiš i želiš, velika većina će ti pomoći pa makar i crtanjem. Jezik još treba usavršiti, no kada ti Nijemci kažu da ti je znanje odlično za godinu i pol dana boravka ovdje, onda znaš da je to pravi put.

Život u Frankfurtu

- Tema multikulturalnosti je tema o kojoj bi se dalo puno pisati i pričati, no s mojeg stajališta, zemlja je potpuno tolerantna i ne rade se razlike po pitanju vjere, nacionalnosti i boje kože. Bila je to jako velika promjena u početku s obzirom da u Hrvatskoj ne susrećeš svaki dan tamnoputog čovjeka, no ovdje stvarno nema podjela ukoliko se poštuju pravila i propisi, svi su jednaki. Nijemci su izuzetno tolerantan narod.

- Frankfurt je peti grad po broju stanovnika u Njemačkoj. Grad je ekonomsko središte i žila kucavica koja živi 24 sata na dan 365 dana u godini. Za mene, koji dolazim iz Rijeke, na prvi pogled djelovao je nemogućim za snaći se, no nakon nekog vremena čovjek se navikne i sve mu to postane rutina. Od javnog prijevoza ja često koristim vlakove i podzemnu željeznicu (tzv. S i U bahn). Povezanost javnim prijevozom je savršena (barem što se tiče odlaska i dolaska u Frankfurt). Vlakovi i autobusi voze non-stop, tu su i noćne linije, stvarno je odlično. Mala mjesta tj. sela već imaju poteškoća s vezama jer javni prijevoz (autobus) nema toliko čest red vožnje.



- Kao svaki veliki grad, i Frankfurt ima svojih tamnih strana kao što su kriminal, droga, vandalizam i ostalo, no osobno nisam doživio ništa slično. Grad ima apsolutno sve što jedna obitelj treba ili kako bi se reklo "od 7 do 77" - za svakog ponešto.

Dolazak migranata

- Migranata je stiglo mnogo i to je istina, no problema u Frankfurtu zasad nije bilo. U drugim gradovima događale su se neke, ne baš lijepe stvari, no ovdje za sada ništa. Na ulicama nema nekih većih problema, no tu postoji velika kulturološka razlika i katkad dolazi do nesporazuma. Vjerujem da je faktor vremena ključan da se ti ljudi priviknu i prihvate pravila života i ponašanja ovdje. Vjerujem da su svjesni da su došli u potpuno drugu kulturu te da moraju prihvatiti njemačka pravila ponašanja misle li ovdje trajno ostati. Također, kao što i svi mi drugi "auslenderi", kako nas popularno zovu, moramo učiniti isto.

Smještaj je prilično veliki problem

- Tu leži jedan od najvećih problema dolaska ovdje. Stanove i/ili kuće je jako teško pronaći, osim ako imaš nekoga tko je dulje ovdje i može garantirati za tebe ili u drugom slučaju, ako imaš puuuuno sreće. U većini slučajeva je pravilo da je polog 3 mjesečne neto najamnine plus jedna početna za prvi mjesec stanovanja ili sve skupa 4 najamnine treba imati spremne prilikom potpisa ugovora. Stanovi i kuće su izuzetno skupi, pogotovo ako se stiže "na neviđeno" s nekom malom ušteđevinom iz Hrvatske. Po mojoj procjeni za stan treba imati spremno minimalno 1.500-2.500 eura kako bi se moglo prilikom dolaska nešto pronaći, naravno sve ovisi o mjestu, lokaciji, potražnji i ponudi. Ako već novac nije problem, javlja se jedan drugi (barem u mom slučaju, ali i kroz priču s drugim ljudima), a to je ogromna potražnja, a logično da će netko prije stan dati u najam nekom tko radi i ima već neku povijest u Njemačkoj. U mom slučaju imali smo sreću da je dvoje ljudi htjelo staviti svoj potpis na formalni ugovor, kao neki oblik jamca te smo na konto toga dobili prvi stan. Kasnije, kad postoje redovna primanja i platne liste, to postaje lakše.



- Ne želim nikoga obeshrabriti u dolasku, no za stan je potrebna dobra priprema, novac, želja i puno živaca. Kad govorim o cijenama, mislim da nema smisla uspoređivati ih s hrvatskima jer su mnogo veće, no ovdje su standard i primanja veći tako da kada se pronađe posao i izvor primanja to nije neki problem. U Frankfurtu su cijene "šarene", no uzmimo prosjek od 12-14 eura/m2 (plus režije ), a da ne govorimo da ide i do 22 eura/m2 u elitnijim kvartovima.

- Zdravstveni sustav je po pitanju koncepta sličan našem, no u operativi funkcionira bolje. Liste čekanja gotovo da i ne postoje, pregledi se mogu obavljati i kod privatnih liječnika koji su certificirani od Ministarstva zdravstva i/ili imaju ugovor sa zdravstvenim osiguranjem kod kojeg je osoba osigurana. Prilikom osiguranja nudi se više mogućnosti tzv. Krankenkasse i osiguranik sam odabire kod koga se želi osigurati. Sa zdravstvenom karticom se posjećuje liječnik i sve se putem čipa bilježi na karticu. Većina stvari (one koje sam koristio) je besplatna uz eventualnu sitnu nadoplatu za pojedine lijekove.



Nisam požalio

-  Za pronalazak posla stvarno nema problema, ima ga doslovno na svakom koraku. S obzirom da ne znam za druge struke, bilo bi teško izdvojiti određeno zanimanje, no mogu reći da osoba koja želi raditi posao može naći bez problema uz pretpostavku da barem osrednje koristi njemački jezik. Velika je zabluda kod ljudi koji promatraju izvana, primjerice iz Hrvatske, da je ovdje posao lako dobiti i bez znanja jezika. Moguće je, no teško, jezik je preduvjet za rad, a što su pozicije više u hijerarhiji time proporcionalno raste i minimalna granica znanja jezika.

- Za kraj bih rekao da u ovih godinu i pol nisam požalio što sam ovdje stigao. Istina je, bilo je teških trenutaka gdje čovjek "puca po šavovima", no vrlo brzo pogleda što je postigao u kratkom roku i pronađe snage da nastavi dalje jer vidi perspektivu. Zasad nemam u planu povratak u Hrvatsku, no nikad čovjek ne zna što mu budućnost donosi. Naravno da koristim svaku priliku kako bih se vratio barem na nekoliko dana u Hrvatsku, pozdravio prijatelje i rodbinu jer čovjeku to u inozemstvu najviše nedostaje. Vidim li se isključivo u Njemačkoj? Zasad da, no ukoliko se pruži poslovna prilika za odlazak i odabir neke druge zemlje, također bih uzeo u razmatranje i tu opciju. Svima koji ovo čitaju bih poručio, ako su stvarno spremni i žele potražiti sreću ovdje, neka skupe hrabrosti, dobro se organiziraju i krenu u avanturu života jer se doma uvijek mogu vratiti - zaključuje Sanjin.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?